Sve zmije su mesožderi. Neke svoj plijen ubijaju otrovom, druge ga udave, a neke živog jedu
Njihovo ime se najčešće izgovara sa velikom dozom straha i mržnje, a veoma čest prizor u toplim ljetnjim danima su beživotna tijela smrskane glave, koja obično vise okačena pored puta kao dokaz “herojstva” ili “opomena” na prisustvo ovih “opakih stvorenja”. Brojne prederasude i zablude vezane za zmije su vjerovatno posljedica nasljeđa i veoma slabog poznavanja ove grupe životinja. To međutim, nije slučaj samo sa zmijama, već su kod nas skoro svi vodozemci i gmizavci veoma omraženi. Zbog toga je upoznavanje sa osnovnim karakteristikama ovih životinja i obavještavanje javnosti o zaštićenim, rijetkim i ugroženim vrstama veoma bitno u razbijanu predrasuda o opasnosti ovih životinja.
Zmije imaju jako izduženo cilindrično tijelo koje se završava tankim repom. Druga bitna karakteristika je da nemaju ekstremitete pa se kreću vijuganjem tijela zahvaljujući kontrahovanju mišića trupa i repa, opirući se o podlogu vrhovima rebara i trbušnim pločicama.
Na glavi ne postoji bubna opna. Gornji kapak je zakržljao a donji je srastao sa gornjim, sačinjavajući providnu opnu ispred oka. Otuda onaj neprijatni, ukočeni pogled zmija. Jezik je dugačak, jako pokretljiv, na vrhu duboko rascijepljen. Vilice su neobično pokretljive zahvaljujući elastičnim vezama između kostiju vilica, što omogućuje ovim životinjama da progutaju plijen mnogo većeg prečnika nego što je prečnik same zmije. Zubi zmija su zašiljeni kao igle i kukasto povijeni unazad. Nepodesni su za kidanje i žvakanje hrane pa zbog toga zmije gutaju cijeli plijen počinjući najčešće od glave. One zariju zube u plijen i drže ga čvrsto jednom polovinom vilice, drugom polovinom popuštaju, da bi ga zatim još dublje uhvatile.
Najrazvijenije čulo im je dodira koje se nalazi u njihovom račvastom jeziku. Čula vida i sluha nijesu naročito razvijena.
Zmije su izuzetak među kičmenjacima po tome što kod nekih rodova postoje žlijezde koje stvaraju otrov koji se u tijelo žrtve unosi posebno građenim zubima koji se nalaze na gornjoj vilici.
Što se ishrane tiče sve zmije su karnivori (mesožderi). Neke svoj plijen ubijaju otrovom, druge ga udave, a neke živog jedu. U njihovom želucu se nalazi visok nivo koncentracije solne kiseline koja zajedno sa pepsinom razgrađuje progutano. Otrov zmija takođe učestvuje u varenju hrane. Varenje plijena od zmije zahtijeva smanjenje tjelesne aktivnosti i povećanje aktivosti digestivnog trakta. Sitnije vrste se hrane glistama, insektima i drugim zglavkarima a krupnije skoro isključivo kičmenjacima.
Zmije uzimaju hranu u dužim vremenskim intervalima a ne svakodnevno kao ostale životinje i mogu nevjerovatno dugo da izdrže bez hrane.
Zmije naših krajeva u toku zime hiberniraju (spavaju zimski san). Većina vrsta se razmnožava jajima. Kod nas samo otrovnice (šarka i poskok) rađaju žive mlade. Imaju relativno dug vijek. Pripadnici vrsta male veličine tijela žive i do 12 godina, dok krupnije zmije mogu doseći starost od 40, pa i više godina.
Žive uglavnom na suvim sunčanim mjestima. Neke provode većinu vremena u vodi ili pored vode, a neke kopaju hodnike u zemlji i rijetko se pojavljuju na površini (kao što je crvolika zmija Typhlops vermicularis).
Napadaju samo kad su ugrožene. Dakle, ne napadajte ih i one neće vas. Naročito ne dirajte one sa spiska zaštićenih životinjskih vrsta na kojem je većina većina naših neotrovnica:
- barska bjelouška – Natrix natrix
- riječna bjelouška – Natrix tessellata
- smukulja– Coronella austriaca
- primorski smuk – Hierophis gemonensis
- zmija šilac – Platyceps najadum
- obični smuk – Zamenis longissimus
- šareni smuk – Zamenis situla
- prugasti smuk – Elaphe quatuorlineata
- mrki smuk – Malpolon monspessulanus |
 |
Presvlačenje
Tijelo zmija je pokriveno rožnim slojem koji se periodično odbacuje u cjelini u vidu takozvane „zmijske košuljice“ kojoj se u narodu pripisuje ljekovito i magijsko svojstvo (simbol podlmađivanja). Zmije skidaju kožu zato što se istrošila od puzanja ili im je postala pretijesna. Na ovaj način zmija se oslobađa i spoljašnjih parazita. Prije "presvlačenja" prestanu da jedu, oči im postanu mutne, a koža promijeni boju. Za razliku od drugih reptila zmije svoju košuljicu skidaju u jednom komadu, poput čarape. Kako to radi? Na nekom tvrdom objektu, na primjer kamen, pri nosu napravi poderotinu i trlja se o njega dok cijela košuljica ne spadne. |
Crna Gora - raj za zmije
Dva nacionalna parka - Lovćen i Skadarsko jezero, te Prokletije, područja su maksimalne raznovrsnosti herpetofaune u Crnoj Gori. Zastupljena je 51 vrsta gmizavaca i vodozemaca, odnosno 57 taksona. Ne zna se za sličan primjer u Evropi. Već izdvojene „oblasti izuzetnih skupova vrsta“ u Evropi kao što je Peloponez (Grčka) u kome ima 45 vrsta, zaostaju za područjem južne Crne Gore.
Džukić (1995) smatra da južni dio Crne Gore ispunjava sve kriterijume na osnovu kojih se vrši izdvajanje biogenetskih rezervata za skup vrsta od globalnog značaja. On je dao i prvi detaljan spisak vodozemaca i gmizavaca u Crnoj Gori i Srbiji koji su od potencijalnog međunarodnog značaja u odnosu na status ugroženosti, odnosno zaštite. Na tom spisku nalazi se 14 taksona zmija od čega su 9 balkanskih endema i 1 subendem Crne Gore. Većina zmija sa ove liste su ranjive u ugrožene a za jednu od njih (Daboia (V.) lebetina schweizeri) se pretpostavlja i da je iščezla jer nije nađena na našoj teritoriji poslije 1943. godine.
|
