Još jedan u nizu tekstova o posjeti inostranih speleologa našim pećinama objavljen u "Pobjedi" od nedjelje, 20. avgusta 2006. naveo me je da objasnim kakve posledice po naš životinjski svijet dovode ovakve NEPRIJAVLJENE ekspedicije.

Područje južne Crne Gore i Hercegovine, tzv. južni Dinaridi, spada među tri najbogatija područja u svijetu, po bogatstvu podzemne, pećinske faune. Pećine nastanjuju specifični organizmi koji cijeli životni vijek provode u mraku. To su različiti oblici paukova, zrikavaca, rakova, kosaca, stonoga ... koji se, uslijed specifičnih uslova života u pećini, razlikuju od nadzemnih vrsta. Zbog izolovanosti pećina, razvijaju se i brojni endemski oblici, oblici koji žive samo na uskom području, u svega nekoliko pećina ili čak u samo jednoj. Ova specifičnost i bogatstvo živog svijeta u našim pećinama pobuđuje interesovanje brojnih i domaćih i inostranih naučnika. Na žalost, većina inostranih "naučnika" samo sebe tako nazivaju, a u stvari su lovci na endemske i rijetke pećinske životinjske vrste. Obilazeći naše pećine, nemilice sakupljaju sve što je živo u njima, a zatim to nude na inostranom ilegalnom tržištu endemskih i rijetkih životinja, ma kako to nama neobično zvučalo. Kako kontaktiram sa brojnim inostranim kolegama, naučnicima i stručnjacima iz oblasti pećinske faune, upozorili su me da se na inostranom ilegalnom tržištu nudi veliki broj primjeraka koji potiču iz Crne Gore, a vrijednost im je od nekoliko stotina do nekoliko hiljada eura.

U evropskim zemljama su sve pećine zaštićeni objekti prirode. Pristup njima je strogo zabranjen bez dozvole nadležne institucije, a i kad se dobije dozvola boravak u pećini i eventualno sakupljanje materijala je moguće samo uz pratnju domaćeg stručnog lica. Pri tome, obaveza je da inostrani sakupljač, od svake sakupljene vrste, po najmanje jedan primjerak deponuje u Nacionalnom Prirodnjačkom muzeju ili odgovarajućoj instituciji.

U domaćem zakonodavstvu pećine nisu uvedene kao zaštićeni objekti prirode, izuzev nekoliko (Đalovića, Lipska, Megara, Globočica, Babatuša, Trnovo i Novakovića pećina), a i njima je pristup dozvoljen svakom znatiželjniku.

Gore navedeni "naučnici" su, u protekloj deceniji, poharali pećine Hrvatske, a kad je Hrvatska u svoje zakonodavstvo uvela i zaštitu pećina, lovci na endemske životinje su se preselili u Crnu Goru i već nekoliko godina nas posjećuju. Svake godine se njihov broj uvećava. Uz to ih prate hvalospjevi u domaćoj štampi o tome kako se strani istraživači interesuju za našu prirodu, a pozadina tih posjeta ostaje neotkrivena domaćoj javnosti. Nisu samo pećine ugrožene. Prošle godine je grupa francuskih istraživača sakupljala biljke na teritoriji Nacionalnog parka "Lovćen". Boravili su u više navrata tokom 6 mjeseci, sakupili 3000 primjeraka biljaka i odnijeli ih u Francusku, a nacionalni parkovi su zaštićena područja!

Pokušajte da uberete neki cvijet ili sakupite insekta u nekom evropskom nacionalnom parku. Odmah slijede kazne. Probajte da u grupi od 10-20 naučnika, ili ljubitelja prirode odete u inostranstvo, sakupite biljke, životinje, spakujete sve to i odnesete u Crnu Goru. Nećete daleko odmaći. Zakonom je obavezno da se svaka naučna ekspedicija prijavi nadležnoj instituciji, a od svake sakupljene vrste obavezni ste ostaviti primjerak u Nacionalnom Prirodnjačkom muzeju. Deset godina radim u Prirodnjačkom muzeju Crne Gore, za to vrijeme samo su dvije inostrane ekspedicije došle kod nas i tražile neku vrstu dozvole za rad, ali vjerovatno uvidjevši da nikome ne treba da odgovaraju za sakupljene primjerke živog svijeta, nijedna se nije ponudila da deponuje dio sakupljenog materijala u Prirodnjački muzej Crne Gore.

Naše zakonodavstvo još nije uvelo pojam zaštite pećina niti navelo uslove za speleologiju i sakupljanje biljnog i životinjskog materijala. U toku je priprema novog Zakona o zaštiti prirode u Ministarstvu zaštite životne sredine i uređenja prostora u kome bi, prema najavama, trebale ovakve odredbe da budu uvedene.